Poglavlje 27

Andor


“Napred Beli andorski lave!”

—Borbeni poklič Kraljičine garde

Simbol

Uspravljeni Beli lav; Beli lav

Zastava

Uspravljeni Beli lav na crvenom polju

Glavni grad

Kaemlin


Simbolima se smatraju i Lavlji presto i Ružina kruna Andora

 

Istorija Andora

Najveća nacija sa ove strane okeana, Andor je takođe i jedna od najstarijih. Njen suverenitet datira od vremena smrti Artura Hokvinga, i početka Stogodišnjeg rata, a pre toga je bio provincija pod Hokvingovom guvernerkom Endarom Kasalain. Granice Kraljevine su u stvari precrtane od vladara te oblasti iz vremena pre Hokvinga, jer je Endara bila kćer Džoela Ramedara, poslednjeg kralja Aldešara pre Hokvingovih osvajanja. Odmah posle smrti Visokog Kralja, guvernerkina kćer Išara, udata za njegovog najvećeg generala, Sourana Maravaila, preuzima kontrolu nad majčinom provincijom i od nje stvara naciju. Išara postaje prva Kraljica Andora, i njena krvna linija će biti presudna u određivanju svih potonjih prava na nasleđivanje prestola.

Za vreme Išarine vladavine je uspostavljeno više običaja u Andoru. Za razliku od većine drugih vladara koji su se pojavili u vreme smrti Artura Hokvinga, Išara je bila dovoljno mudra da bi znala da nijedan vladar neće uspeti da zadrži čitavo carstvo. Umesto toga ona je bacila oko na zauzimanje ne većeg dela od onog kojeg je mogla stvarno braniti. Kao rezultat, početne granice Andora su uključivale samo pokrajinsku prestonicu Kaemlin i nekoliko okružnih sela. Trebalo joj je pet godina da uspostavi kontrolu do reke Erinin, ali zemlje koje je držala su bile neosporno njene; drugi vladari toga vremena su bili previše željni novih osvajanja, tako da su veoma retko uspevali da zadrže zemlje koje su imali. Tradicija postepenog osvajanja nastavila se kroz vladavine svih kraljica koje su sledile.

Išara je znala da je za preživljavanje Andora kao nacije neophodna jaka vojska isto kao i moćni saveznici. Mnogi istoričari veruju da je to bilo ono što ju je motivisalo da se uda za Sourana Maravaila, jer je on bio Hokvingov najbolji general i briljantni vojni strateg. Drugi naprotiv veruju da je ljubav morala odigrati u najmanju ruku neku ulogu, budući da je sa svim svojim sposobnostima, Souran bio samo običan građanin dok je ona bila kraljevske krvi. Prepiru se se oko toga da li ga je ona morala voleti da bi se udala za nekoga toliko ispod nje. Souran je komandovao opsadom Tar Valona u doba Hokvingove smrti i skoro godinu dana posle. Mnogi veruju da je morao biti u ljubavi sa Išarom i imati dugu vezu da bi bio spreman da prekine opsadu na njen zahtev. Bilo da li je ljubav bila u pitanju, ili ne, Išara je znala da su joj bili oboje potrebni, Maravailova armija i naklonost Bele kule. Udajom za Sourana dobila je ono prvo; šaljući svoju najstariju ćerku da uči u Kuli, zaradila je i ono drugo u istoj meri; kao I Balair, Aes Sedai savetnicu.

 

 

Nasleđivanje

Najpoznatiji običaj u Andoru je da samo kraljica može sedeti na Lavljem prestolu i nositi Ružinu krunu, nikada kralj. (To je u osnovi usvojeno kada nijedan od kraljevih sinova nije preživeo Stogodišnji rat, a kasnije običaj prerastao u zakon.) Najstarija ćerka je imenovana Kćerkom naslednicom. Po zakonu prvo je slana u Kulu da uči, a onda je uzdizana na presto posle majčine smrti ili njenog povlačenja. Njen najstariji brat,ima titulu Prvog princa mača, i zavetovan je da štiti i brani svoju sestru svojim životom. Prvi princ je treniran od detinjstva da upravlja kraljičinim armijama u ratu i da bude njen vojni savetnik. Ukoliko kraljica nema živog brata, ona imenuje Prvog princa.

Kada nema žive kćerke, presto nasleđuje najbliža rođaka po krvi. Pravo na nasleđivanje se ne bazira samo prema bliskom srodstvu sa prethodnom kraljicom, već i prema stepenu krvi po Išarinom rodoslovu. Takav način određivanja porekla postaje prilično kompleksan, pošto su sve Velike kuće tokom godina postale povezane međusobnim brakovima, i pitanje naslednog prava kada ne dođe do dogovora između Velikih kuća dovodi do krvoprolića. Ovi konflikti su poznati izvan Andora kao Andorski ratovi za nasleđe. Andorci ih prosto nazivaju “neredima”, odbijajući da priznaju da njihov sistem odabira naslednice može dovesti do rata. Do sada su bila tri rata za nasledno pravo u Andoru. Zadnji od tih “nereda” desio se posle nestanka kćerke—naslednice Tigrejne i smrti kraljice Mordrelen što je dovelo do velikih borbi iz kojih je Morgaza iz kuće Trakand izašla kao pobednik. Morgaza je nedavno nestala i veruje se da je mrtva.

 

 

Državna stabilnost

Andor je veliko i bogato kraljevstvo koje se prostire od Maglenih planina do reke Erinin, premda opadanje populacije sprečava kraljicu da i praktično kontroliše njenu teritoriju zapadno od reke Maneterendrel već nekoliko generacija. Izvoz proizvoda kao što su vuna, dragoceni metali, proizvodi od gvožđa, duvan i žito su doneli Andoru zdravu ekonomiju; Andorska marka je jako cenjena i teži više zlata od njenog novčanog ekvivalenta kod bilo kog drugog naroda.

Andor svoj uspeh velikim delom duguje jačini svoje vojske, pretežno sačinjene od Kraljičine garde. Za vreme zadnje tri vladarke srce i duša Garde je bio jedan čovek, Kapetan general Garet Brin, sada penzionisan. Njegovo pouzdano vođstvo je omogućilo Andoru da ostane jak uprkos stalnom pritisku spoljnih sila. Andor je uvek bio pod pritiskom Dece Svetla, verovatno izazvane vezom između Andora i Bele kule, i Andor i Kairhijen su bili u ratu više puta nego bile koje druge dve nacije osim Tira i Ilijena.

Ironično, ali od Aijelskog rata Andor snabdeva Kairhijen sa skoro isto onoliko žita sa koliko ga snabdeva i Tir, uprkos neprijateljstvu.

Morgaza Trakand, Milošću Svetlosti kraljica Andora, branitelj kraljevstva, zaštitnik naroda, Visoko sedište kuće Trakand, postala je vladar Andora, međutim, tek posle duge i oštre borbe. Tigrejna kći naslednica, nestala je pod misterioznim okolnostima i bila proglašena mrtvom. Kraljica Mordrelen je umrla od tuge bez naslednice, ostavljajući za sobom prazninu koja je dovela do Trećeg Andorskog rata za nasleđe. Morgaza je konačno naterala najjače Kuće Andora da podrže njene pretenzije kao rođake, sa najbliskijim krvnim srodstvom sa Tigrejnom. Da bi očvrsla svoju poziciju, Morgaza je otišla tako daleko da se udala za, udovca kćerke naslednice, princa Taringaila Damodreda iz Kairhijena, uprkos njegovoj reputaciji lošeg muža. Morgaza je sa Taringailom imala dvoje dece, kći naslednicu Elejnu i Prvog princa mača Gavina, i usvojila njegovog i Tigrejninog sina Galadedrida.

Nakon preuzimanja prestola, Morgaza je neposredno pokazala svoju pronicljivost kada je pomilovala sve vođe koji su joj se suprostavili. Ovaj postupak je u mnogome sprečio narastanje mržnje koje je dovodilo do smrtnih spletki u tako mnogo zemalja. Čvrsto je rešila dase Igra kuća, Daes Dae’mar, neće ukoreniti u Andoru.

Simbol kuće Trakand je srebrni ključ. Morgazin lični simbol su tri zlatna ključa.

Kraljičina garda

Kada Andor ide u rat, Gardom i armijom komanduje Prvi princ mača, ali kraljica, takođe, jaše sa njima.. Postoji mnogo priča o tome koliko su bili bile hrabre te vladarke kao i ona o kraljici Mordrelen, koja je sama i nenaoružana, ponela Lavlji barjak prema sredini tairenske vojske, da bi okuražila svoje trupe. U mirnim vremenima garda je odgovorna za održavanje reda i sprovođenje kraljičinog zakona. U oblastima dalekim od glavnog grada, članovi lokalnih jedinica preuzimaju uniformu i dužnosti Kraljičine garde, premda im nedostaje uglađenost gardista, a i uniforme su im često pohabane.

 

Kaemlin

Glavni grad Kaemlin, je jedan od najlepših gradova na zemlji, drugi odmah iza Tar Valona, premda se njegovi stanovnici nebi sa tim složili. Grad, kao blešteća kruna izdignuta iznad blago zatalasanih brežuljaka, je, ustvari, izgrađen iz dva dela, Novi Grad, izgrađen potpuno pre više od dve hiljade godina pomoću ljudskih ruku, i stariji Unutrašnji Grad, koji je većinom delo Ogijerskih ruku. Pedeset stopa visoki zid od srebrno-belog kamena okružuje najveći deo zvaničnog obima grada, prekinut visokim kružnim kulama između kojih su raspoređene masivne zasvođene kapije. Izvan zidova, zgrade se u gustim grozdovima, kao lišaj na kladi, šire vani iz blistavog mozaika grada postepeno se rasipajući. Unutar spoljnih zidova grad se rasprostire sa sumanuto postavljenim ulicama i sporednim putevima, sa kulama i kupolama koje svetlucaju belo i zlatno na suncu.

Na najvišim brežuljcima u njegovom centru nalazi se svetlucavi Unutrašnji Grad, opasan sopstvenim blistavo belim zidom i ukrašen sa, čak i lepšim, kulama i kupolama. Potpuno popločane ulice Unutrašnjeg Grada su pažljivo proračunate tako da slede prirodne linije brežuljaka, zavijajući uvek nagore ka najvećem ponosu Kaemlina, Kraljevskoj palati.

Palata je sedište nacionalne vlade Andora i arhitektonski prikaz njegovog srca i duše. Blistavi primer ogijerskog umetničkog rada, palata i njene kule od belog škriljca i kamena izgledaju nežno kao čipka, a ipak su čvrsti kao gvožđe. Unutar palate nalaze se prostrani vrtovi, skoro neprekidno rascvetani, sa mnogo retkog cveća i drveća.

Kaemlin takođe poseduje odličnu biblioteku, mada daleko manju od velikog biblioteke Bele kule, ili Kraljevske biblioteke u Kairhijenu.

 
Andorska nošnja

Ljudi Andora su obično svetlije puti, često plavokosi i plavooki, premda su tamnija kosa i oči uobičajeni. Andorke obično nose haljine sa kvadratnim izrezom koji prikazuje malo grudi, sa prikladnim prišivenim rukavima. Ove haljine su kadkada ukrašene vezom u obliku cveća i lišća, i nose se sa pojasom oko struka. Haljine visokorođenih dama su obično izrađene od svile, sa pojasom i ukrasnim vezom koncem u metalnoj boji. Građanke nose slične osnovne stilove haljina, ali od vune, obično sa visokim dekolteom i keceljom.

Andorci nose pantalone, košulje i kaput preko njih. Kaputi se izrađuju sa izokrenutim manžetnama i uzdignutim okovratnikom. Među plemstvom materijal je svila ili brokat, i kaput je često ukrašen vezom, koncem u metalnoj boji. Građani nose kapute od jake i trajne vune.

Kada je potrebno muškarci i žene oboje preko svoje odeće nose ogrtače.

Sluge u palati nose livreje crvene boje sa belim okovratnicima i manžetnama, i belim andorskim lavom na grudima.

Uniforma Kraljičine garde uključuje crveni podkaput, svetlucavi oklop, pločasti pancir, i predivni crveni ogrtač. Dugi beli okovratnik je uvek oboren preko pancira a bele manžetne preko ručnih zglobova. Njihove kacige su kupastog oblika sa rešetkastim vizirom, a oni često nose i koplja sa tankom i uzanom crvenom zastavom koja leprša sa šiljka. Visoko rangirani oficiri nose čvorove sa oznakom čina na njihovim ramenima. Kapetan—general nosi četiri zlatna čvora i široku zlatnu traku na belim manžetnama.

Beli most

Jedan od najpoznatijih gradova u Andoru je Beli Most, koji je dobio ime po velikom snežno—belom mostu koji premošćuje reku Arinel. Grad se razvio oko velikog kamenom popločanog trga koji se nalazi u podnožju istočne strane mosta. Za most se veruje da potiče iz Doba legendi, i zgleda kao da je sačinjen od neverovatno krtog belog stakla, pa ipak toliko jakog da čak ni dleto ni čekić ne mogu daga oštete. Uprkos staklastom izgledu, njegova površina nikada ne postaje klizava, čak ni posle dugih kiša. Beli most jedini premošćuje reku Arinel južno od Maradona u Saldei. Kao rezultat toga, u gradu cveta trgovina.

Većina građevina u gradu je napravljena od kamena i cigli, i pristanište od drveta. Sve klase ljudi su predstavljene u Belom Mostu, od trgovaca sa njihovim sjajno lakiranim kolima i ogrtačima od somota, do farmera i seljaka u gruboj vuni.

Između Belog Mosta i Kaemlina prostire se Kaemlinski put na kojem se nalaze mnogo gradova i sela različitih veličina, uključujući Četiri Kralja, Market Šeran, Karisford i Reku Gari. Premda neki pokazuju pretenziju da budu veći od Belog Mosta, ni jedan ne može da zaseni njegov dekor.

 

 

Maglene planine i Baerlon

Većina andorskog bogatstva potiče iz rudnika duboko ispod Maglenih planina, koje leže daleko na zapadnoj granici. Planine su dobile ime po gustoj magli koja prekriva njene vrhove tokom cele godine. Mnogi veruju da je loša sreća zaći u planine, i da će stvorovi koji žive u magli oguliti meso sa ljudskih kostiju pre nego što čovek stigne i da zajauče. Ipak, rudari uspevaju tamo. Iz rudnika se vadi srebro i zlato, kao i gvožđe i bakar. Većina ruda se prerađuje u topionicama blizu rudnika. Ostatak se transportuje od rudnika do grada Baerlona, gde se veliki deo rude, naročito gvožđe, prerađuje i oblikuje u baerlonskim livnicama, poznatim po kvalitetu svojih odlivaka.

Najbliži andorski grad bilo koje veličine Baerlonu je Beli Most, veoma daleko na reci Arinel. Samo je divljina između. Zbog toga su Baerlon i njegove livnice zaštićeni zidom od balvana po obimu i kulama motriljama. Gradske kapije su otvorene samo od izlaska do zalaska sunca. Zgrade unutra su izrađene od kamena i drveta sa krovom prekrivenim škriljcem i crepovima. Na ulicama se mogu videti jaki duranski konji kako vuku kola rude od i do livnica. Veliki broj zemljoradničkih gazdinstava se nalazi severno od grada, mada se nekoliko nalaze i na jugu.

Baerlon i rudnici su jako udaljeni od centra andorske moći pa je zadnjih nekoliko kraljica imalo poteškoća da održi kontrolu nad ovom oblasti, zadržavši je u svom posjedu samo zbog toga što nije bilo drugog puta za rudare da izvoze metale, osim da prođu kroz ostatak Andora. Kao rezultat, mnoge od drugih andorskih zabačenih zajednica skoro da su potpuno ignorisane, samo da Andor ne bi izgubio rudnike tako bitne za njegovu ekonomsku moć.

Drevna čuda

Veliki deo zemlje na koji kraljica Andora polaže pravo leži slobodno i nenaseljeno. A tamo se nalazi mnogo artefakta koji datiraju iz drugačijeg vremena. Duž reke Arinel nalaze se dva takva čuda. Jedno je kanjon reke, čije su strme obale izrezbarene dužinom od pola milje, statuama visokim stotinu stopa. Čini se da su ove statue bili portreti zaboravljenih kraljeva i kraljica, donekle toliko starih da su se njihove kamene crte lica skoro sasvim izlizale. Drugo čudo, je glatka kula od sjajnog metala, neznatno izmeštena od rečne obale, sa četrdeset stopa u prečniku i visoka dvesta stopa. Ova kula je nazvana kulom Gendžei i čini se da je izrađena od čvrstog metala, a na kojoj ne postoje ni vrata ni prozori. Oni koji su napravili ova čuda ostali su nepoznati , kao i svrha njihovog dela. Putnici se mogu samo diviti ovim antičkim lepotama.

Dve Reke

Jedna od onih već potpuno zaboravljenih oblasti su i Dve Reke, tako nazvanih zbog toga što njena sela leže u trouglu između Bele Reke, Reke Taren i Peščanih Brda ispod viših obronaka Maglenih planina. Takođe odsečeni Senovitom Šumom na jugu i Blatištem na istoku, ta sela imaju malo toga zajedničkog sa ostatkom Andora. U stvari većina stanovništva ove oblasti i ne zna da su deo većeg kraljevstva, kao ni da im je vladar kraljica. Oni su zadovoljni time što izvoze svoja dobra vunu, duvan i jabukovaču bez posredovanja ili zaštite kraljice ili njene Garde. Slobodni i tvrdoglavi, njihova čelična volja ih drži zasebno od onih izvan njihove oblasti.

Postoje četiri sela u Dve Reke, koja se nalaze duž jedinog puta na pravcu sever—jug. Najveće od njih je Tarenska Skela; skela preko Tarena obezbeđuje jedini javni prelaz u i izvan Dve Reke. Najudaljenije selo Devonovo Jahanje je na jugu na kraju Starog Puta blizu obale Bele Reke. Između ova dva su Stražarsko Brdo i Emondovo Polje.

Emondovo Polje leži na mestu spajanja starog Radničkog puta, koji vodi iz zaboravljenog kamenoloma negde u planinama, i Severnog puta. U njemu se nalazi i izvor slatke vode poznatiji kao Vinski Izvor.

Mnogim manjim gradovima i selima u Andoru, isto tako kao i kod većine drugih nacija, upravljaju dve zasebne grupe, Seoski na čijem se čelu nalazi gradonačelnik, i Ženski krug, vođen seoskom Mudrošću, mada negde sa lokalnim varijacijama u imenima. Članovi Seoskog saveta i Ženskog kruga su respektivno birani od građana i žena da bi ih predstavljali. Gradonačelnika obično bira stanovništvo ili Seoski savet. Mudrost bira Ženski krug, doživotno, i obično je cenjena jednako kao i gradonačelnik. Mudrost se bira prema njenom znanju o lečenju i lekovitim travama, prema njenoj sposobnosti da predvidi vreme, i prema njenoj razboritosti. Seoski savet upravlja stvarima koje se tiču grada u celini, u istoj meri kao i pregovorima sa Savetima iz drugih gradova i sela o stvarima od zajedničkog interesa. Ženski krug se bavi stvarima koje se tiču samo ženskih odgovornosti, kao što su kada nešto posaditi i kada nešto požnjeti. Premda su njihove odvojene dužnosti jako dobro određene, Seoski savet i Ženski Krug u mnogim gradovima su u zavadi tako često da je to preraslo u stalan sukob koji je veoma često na samoj ivici otvorenog sukoba, što po verovanju mnogih ne samo da je u potpunosti normalno, već se i smatra tradicionalnim delom dualnog sistema upravljanja.

 
Manateren

Iako se oni i ne sećaju toga, većina stanovnika iz Dve Reke su potomci nestale nacije Maneterena. Bela Reka je u stvari deo reke Maneterendrele “Vode Planinskog Doma.” Selo Emondovo Polje leži na mestu izvorno zvanom Aemonovim Poljem, gde je kralj Aemon vodio svoju zadnju očajničku bitku protiv Senke, pre oko dve hiljade godina. Položaj velikog glavnog grada, može se locirati u dolini na istočnim obroncima Maglenih planina, iako ništa nije preostalo od stare slave osim neuništive Putne kapije. Samo slomljene staklaste krhotine istopljenih stena i nešto opirujućeg rastinja stoji na mestu gde se barjak Crvenog orla nekada vijorio, i gde je Maneteren planuo.

Postoje ipak glasine da se barjak Crvenog orla ponovo viori u Dve Reke, u rukama lorda Perina Ajbare zvanog “Zlatooki”. Rečeno je da je on branio zemlju kada kraljica nije mogla, a Beli Plaštovi nisu hteli. Oni koji su ga videli tvde da je vratio staru slavu zemlji kralja Aemona.