Predhodno : Nazad na Sadržaj : Sledeće

Poglavlje 12

jOJ šTo SAM GENIJALAN

Stara lula

Glorfindel_elf 

Povetarac, koji je kovitlao prasinu na Lugardskim ulicama, poneo je tamno crveni sesir Gareta Bryne-a pravo pod drvenu kociju gde ga je olovom okovani tocak nabio u ulicnu kaljugu. Jedan trenutak ga je gledao, a onda nastavio dalje. U svakom slucaju vec je poceo da prikazuje tragove nosenja, rekao je sam sebi. Isto tako, njegov svileni kaput vec je bio prasnjav pre nego sto su stigli u Murandiju; ciscenje vise nije pomagalo, kada se cak i mucio sa tim. Vec je bio vise braon nego siv. Trebalo bi da nadje nesto jednostavnije, sigurno nije isao na bal.

            Gurao se izmedju zaprega po zakrcenoj ulici, ignorisuci psovke koje su ga pratile – svaki vojnik bi bolje opsovao i u snu – i usao u krcmu pod nazivom Kolsko sjedište. Znak na tabli je slabo docaravao ime krcme.

            Glavna prostorija je bila slicna bilo kojoj u Lugardu, kocijasi i trgovacki strazari zajedno sa konjusarima, skeledzije sa nadnicarim ; svakakva vrsta ljudi, svaki pricajuci ili se smejuci glasno koliko god je mogao, jednom rukom drzeci kriglu, a drugom hvatajuci konobarice. Uostalom to nije bilo nista drugacije od bilo koje krcme ili taverne u mnogim gradovima, ipak vecina je bila znatno bolja. Privlacna devojka, u bluzi koja samo sto joj nije spala, igrala je i pevala na stolu na kraju prostorije uz nesto sto bi se tesko moglo nazvati muzikom, od dve frule i jedne biterne.

Imao je malo sluha za muziku, ali za trenutak se zaustavio da oceni njen glas ; dobro bi prosla u bilo kom vojnickom kampu koji je ikada video. Sta vise, bila bi popularna i da ne ume da otpeva ni jednu jedinu notu. Noseci tu bluzu za jako kratko vreme bi nasla muza.

            Joni i Barim su vec bili u krcmi. Iako je imao proredjenu kosu i zavoj na celu, Joni je zahvaljujuci svojoj velicini uspeo da nadje sto samo za njih dvojicu. Obojica su slusali devojku kako peva, ili bar netremice gledali u nju.

            Obojicu je uhvatio za rame i klimnuo im prema zadnjim vratima koja su vodila u stalu, gde je ih je neprijatni, razroki konjusar za tri srebrnjaka odveo do njihovih konja . Pre godine dana Bryne bi za taj novac mogao da kupi dobrog konja. Nevolje na zapadu i Kairhijenu su napravile pravu pometnju u trgovini.

            Niko nije progovorio dok nisu prosli gradske kapije i bili na retko koriscenom putu, ili bolje receno malo siroj traci gole zemlje, koji se pruzao ka zapadu prema River Storn-u. Barim je prvi progovorio, “Bile su ovde juce, moj Lorde.”

Bryne je i sam saznao toliko. Tri lepe devojke zajedno, za koje se na prvi pogled videlo da su strankinje, nisu mogle da prodju neprimeceno kroz grad kao sto je Lugard. Od strane muskaraca, naravno.

“One i momak sa sirokim ramenima”, Barim je nastavio. “Zvuci mozda kao onaj Dalyn koji je bio sa njima kada su zapalile Nemovu stalu. U svakom slucaju, ko god da je, bili su u Zastoj devet konja na kratko, ali samo su nesto popili i otisli. Ta Damani devojka o kojoj su mi pricali, zamalo je izazvala tucu samo se osmehujuci i setkajuci se naokolo, ali onda ih je sve smirila na isti nacin. Spaljen da sam, ali voleo bih da upoznam Damani zenu.“

“Da li si saznao kojim su putem otisli, Barime?” Bryne je strpljivo pitao. To on sam nije uspeo da otkrije.

“Pa ne, moj Lorde. Ali cuo sam da je bilo dosta Belih plastova, svi putujuci na zapad. Mislite li mozda da stari Pedron Niall planira nesto? Mozda u Altari?”

“To nas vise ne zanima, Barime.”Bryne je znao da je njegovo strpljene ovaj put zvucalo malo nategnuto, ali Barim je bio stari saputnik, pa je precutao.

“Ja znam gde su otisli, moj Lorde”, Joni je rekao. ²Na zapad, putem za Jehannah-u, i to snaznim tempom po onome sto sam cuo.” Zvucao je zabrinuto. ”Moj Lorde, pronasao sam dvojicu trgovackih strazara, ljude koji su bili u Strazi, i popio pice sa njima. Desilo se da su bili u krcmi zvanoj The Good Night’s Ride kada je ona devojka Mara usla i pitala za posao pevacice. Nije ga dobla – nije htela da pokazuje noge na nacin na koji rade pevacice u vecini takvih mesta, ko bi je trivio? – pa je otisla. Po onome sto je Barim rekao, bas posle toga su se saputile na zapad. Ne svidja mi se to, moj Lorde. Ona nije tip devojke koja bi zelala posao na takvom mestu. Mislim da je pokusala da pobegne od onog Dalyn-a.”

Zacudo, uprkos povredi na glavi, Joni nije bio neprijateljski raspolozen prema tri devojke. Po njegovom misljenju, koje je cesto iznosio od kada su napustili posed, te devojke su bile u nekoj nevolji i trebale su da budu spasene. Bryne je pretpostavljao da ako bi i uhvatio te devojke i doveo ich na imanje, Joni bi mu visio za vratom da mu ich preda kako bi bile majke njegovim cerkama.

Barim nije gajio takva osecanja. “Geldan.“ Namrstio se. “Ili mozda Altara ili Amadicija. Jos cemo da poljubimo i Mracnog da bi ih pratili. Tesko da jedna stala i nekoliko krava vrede ovolikog zamaranja.”

Bryne nije nista rekao. Vec su pratili devojke dovde, a Murandija je lose mesto za Andoranina; suvise pogranicnih problema vec puno godina. Samo bi budala jurila par lepih ociju u Murandiju. Kolika budala moras da budes da bi ih jurio preko pola sveta ?

“Oni ljudi sa kojima sam pricao”, rece Joni oklevajuci. “Moj Lorde, cine mi se kao ljudi koji su sluzili pod tobom kada si otpusten.” Ohrabren Bryne-ovim cutanjem nastavio je. “Mnogo novih ljudi. Mnogo. Oni momci kazu cetvorica ili petorica na svakog kome je receno da vise nije potreban. I to oni koji vise vole da prave nevolje nego da ih sprecavaju. Neki od njih se zovu Beli lavovi i oni odgovaraju samo na Gaebril-ova naredjenja.” – pljunuo je da bi pokazaosta misli o tome – “ i jos gomila njih koji uopste ne pripadaju Strazi. Niti sluze nekoj Kuci. Koliko su mogli da mi kazu, izgleda da je Gaebril naoruzao deset puta vise ljudi nego sto ima straze, i svi oni su se zakleli da sluze presto Andora, a ne Kraljicu.”

“Ni to vise nije nas problem.” Bryne je kratko odgovorio. Barim je jezikom dodirivao unutrasnji deo obraza, na nacin na koji je radio kad god nije hteo nesto da kaze ili nije bio siguran da li je to nesto dovoljno vazno. “Sta je bilo Barim-e? Ispljuni sta mislis.”

Covek ga je iznenadjeno pogledao. Barim nikada nije otkrio kako je Bryne znao kada nesto nije hteo da kaze. “Pa, moj Lorde, neki od onih ljudi sa kojima sam pricao su mi rekli da su juce neki od onih Belih plastova postavljali neka pitanja. O devojci koja odgovara Mara-inom opisu. Hteli su da znaju ko je ona, gde se nalazi. Takva pitanja. Cuo sam da su se jako zainteresovali kada su saznali da je otisla. Ako su posli za njom, mogla bi da bude obesena pre nego sto je minadjemo. Ako budu morali da se muce da je uhvate, mozda nece postavljati puno pitanja da li ne stvarno Prijatelj mraka. Ili zbog cega god da je prate.

Bryne se zaustavio. Beli plastovi. Zasto bi Deca svetla zelala Maru? Nikada nece poverovati da je ona Prijatelj mraka. A ipak, video je momka sa decijim licem obesenog u Kaemlinu, Prijatelja mraka koji je na ulici ucio decu o slavnim delima Mracnog – Velikog Gospodara Mraka, kako ga je on zvao. Covek je ubio devetoro dece za tri godine, tj. koliko su otkrili, pre nego sto su ga uhvatili. Ne, ta devojka nije Prijatelj mraka. Beli plastovi sumnjaju na svakoga. I ako su umislili da je otisla iz Lugarda da bi pobegla od njih…

Poterao je Traveler-a kasom. Dugonosi pastuv nije bio lep, ali je zato bio izdrzljiv, i hrabar. Druga dvojica su ga brzo sustigla, i nastavili da cute, videci u kakvom je raspolozenju.

Oko dve milje od Lugarda skrenuo je u sumarak hrastova i kozolista. Ostatak njegovih ljudi je napravilo tu privremeni kamp, rasciscavajuci hrastova debla. Nekoliko malih, bezdimnih vatri gorelo; iskoristice svaku mogucnost da skuvaju malo caja. Neki su dremali; san je bio jos jedna stvar koju je svaki iskusni vojnik cinio kad god je mogao.

Oni koji su bili budni brzo su proludili ostale iz njihovog dremanja, i posle nekoliko trenutaka svi je imao potpunu paznju vojnika. Jedan trenutak je sedeo u sedlu proucavajuci ih. Svi su bili sedi, poneko i celav, sa starackim licima. Jos uvek cvrsti i spremni, ali ipak… Bio je budala sto je rizikovao da ih dovede u Murandiju samo da bi saznao zasto je devojka prekrsila zakletvu. I mozda sa Belim plastovima za njihovim ledjima. Ko zna koliko ce proci pre nego sto se sve zavrsi. Ako sada odustane proci ce vise od mesec dana pre nego sto ponovo vide Kore Springs. Ako nastavi, niko ne moze da garantuje da se potraga nece nastaviti sve do Aritskog okeana. Trebalo bi da povere ove ljude, a i sebe, kuci. Trebalo bi. Nema pravo da trazi od njih da probaju da spasu devojke od Belih plastova. Mogao bi Maru da prepusti pravi Belih plastova.

“Idemo na zapad”, objavio je, i odmah su poceli da gase vatre i pakuju loncice. “Moramo da putujemo jako brzo. Mislim da ih uhvatim u Altari, ako mogu, a ako ne, ko moze da zna gde ce nas odvesti. Mozda vidite Jehannah-u ili Amador ili Ebou Daru pre nego sto zavrsimo.” Njegov govor je izazvao smeh. “Zancete koliko ste jaki ako stignemo do Ebou Dare. Tamo u krcmama konobarice deru Ilijance za rucak, a na Bele plastove pljuju iz zabave.” Smejali su se vise nego sto je bilo smesno.

“Necemo brinuti dok god ste vi sa nama, moj Lorde.” Thad je progovorio, kaceci svoj loncic za sedlo. Lice mu je bilo naborano kao izguzvana koza. “Cak stavise, cuo sam da ste jednom imali nesto sa samom Amirlin, i – “ Jar Silvin ga je sutnuo u clanak, a Thad se okrenuo prema mladjem coveku – sedokosom, ali ipak mladjem – sa stisnutom pesnicom. “Zasto si to uradio Silvin-e? Hoces da ti razbijem glavu, samo – Sta je?” Napokon je shvatio kada su ga Silvin i neki od ostalih znacajno pogledali. “Ah, a da.” I odmah se udubio u u proucavanje kaiseva na svom sedlu, ali niko se vise nije smejao.

Bryne se primorao da opusti svoje skamenjeno lice. Vreme je da proslost prepusti proslosti. Samo zbog toga sto ga je zena sa kojom je delio postelju – i vise, pomislio je – samo zbog toga sto ga je ta zena sada gledala kao da gai nikada ranije nije poznavala, nije bio razlog da prestane da izgovara njeno ime. Samo zbog toga sto ga je proterala iz Kaemlina, pod pretnjom smrcu, za davanje saveta koje se zakleo da ce davati… Ako se iznenada okrenula tom Lordu Gaebril-u koji se odjedanput pojavio u Kaemlinu, to vise nije bila njegova briga. Rekla mu je, ravnim tonom hladnim kao led, da njegovo ime vise nece biti izgovoreno u Palati, da ga je samo njegova duga sluzba spasila da ne zavrsi kod zelata zbog izdaje. Izdaje! Mora da im podigne raspolozenje, pogotovo ako ovo bude duga potraga. Stavljajuci koleno na jabuku sedla, izvadio je lulu i napunio je. Na luli je bio ugraviran divlji bik sa ruzinim vencem oko vrata. Hiljadu godina to je bio znak Kuce Bryne; snaga i hrabrost u sluzbi kraljice. Trebala mu je nova lulu, ova je vec bila stara.

“Iz toga nisam izasao tako lako kao sto ste vi mozda culi.” Nagnuo se da uzme uzareni stap od jednog vojnika, a onda se uspravioi zapalio lulu. ”To je bilo pre neke tri godine. Amirlin je tada bila u obilasku Kairijena, Tira, Ilijan i Kaemlina na povratku za Tar Valon. U to vreme smo imali problema murandijskim pogranicnim lordovima – kao i obicno.” Porceli su da se osmehuju; svi oni su jedno vreme sluzili na granici sa Murundijom. “Poslao sam nesto Straze dole da rasciste sa Murandjanima cije su ovce i trava sa nase strane granice. Nisam ocekivao da ce se Amirlin zainteresovati.” Sigurno je imao njihovu paznju; pripreme za polazak su se nastavile, ali sporije.

“Siuan Sanche i Elaida su se zatvorile sa Mogase-om – eto napokom je rekao njeno ime, cak nije ni zastao – i kada su izasle, Morgase-a je sva bila nakostresena, sve je sevalo iz njenih ociju, kao neki desetogodisnjak koga je mama uhvatila kako krade medenjake. Ona je jaka zena, ali uhvacena izmedju Elaide i Amirlin…” Odmahnuo je glavom, a oni su se zagrcnuli. Paznja Aes Sedaije bila jedna stvar zbog koje nisu zavideli lordovima i vladarima.”Naredila mi je da odmah povucem sve trupe sa granice sa Murandijom. Pitao sam je da to raspravimo u cetiri oko, a Siuna Sanche je skocila na mene. Pred pola dvora, sazvakala me je kao svezeg regruta. Rekla je ce ako ne mogu da uradim kako mi se kaze, iskoristiti kao mamac za ribe.” Morao je da joj se izvini – pred svima, zbog toga sto je radio kako se zakleo – ali nije bilo potrebe da to pominje. Na kraju cak nije bio siguran da li ce Morgase-a da naredi da ga obezglave ili ce to sama uraditi.

“Sigurno je htela da uhvati neku jako veliku ribu”, neko se nasmejao, a ostali su se prikljucili.

“Poenta je bila”, Bryne je nastavio, ”da sam se povinovao, i Strazi je naredjeno da se povuce sa granice. Tako da ako mislite da cu vas ja zastititi u Ebou Dari, setite se da je moje misljenje da bi one konobarice obesile Amirlin da se susi napolju zajedno sa svima nama.” Previjali su se od smeha.

“Da li ste ikada otkrili o cemu je bila stvar, moj Lorde?” Joni je zeleo da zna.

Bryne je odmahnuo glavom. “Neka od stvari Aes Sedai, mislim. Ne govore one takvima kao sto ste vi i ja sta su zamislile.” I na to su se neki zagrcnuli.

Uzjahali su sa lakocom koja nije bila svojstvena njihovim godinama. Neki od njih su mladji od mene, pomislio je. Prestar da juri za lepim parom ociju dovoljno mladim da budu  njegove cerke, ako ne unuke. Samo zelim da znam zasto je prekrsila zakletvu, cvrsto si rekao. Samo to.

Podigao je ruku i pokazao napred, i zaputili su se na zapad, ostavljajuci prasnjav trag za sobom. Bice tesko da ih stigne jasuci. Ali mislio je to da uradi. Makar morao da oh prati do Ebou Dare ili Jame prokletstva (ovo ne znam kako da prevedem), pronacice ih.

Predhodno : Nazad na Sadržaj : Sledeće