Poglavlje 2

Moć i Istinski izvor


Istinski izvor je sastavljen od dva komplementarna dela: saidina, muške polovine, i saidara, ženskog dela. Svaki od njih ima sopstvene prednosti i nedostatke, i u isto vreme rade zajedno i jedno protiv drugog. Samo žene mogu da dotaknu saidar, i samo muškarci saidin. Obe polovine ne mogu da osete drugu polovinu Izvora osim osim kao neku negaciju ili nedostatak. Čak i metode kojima muškarci i žene upotrebljavaju Jednu moć koje proizilazi iz Izvora su u potpunosti različite, stoga da žene ne mogu da nauče muškarce da koriste Moć, i obrnuto.

U nekim Dobima, kao što je Doba  legendi, muškarci i žene su koristili nadopunjujuće delove Moći kako da ostvarili zajedno ono što jedna Moć sama nebi mogla ostvariti. U sadašnjem Dobu, deo Moći, muška polovina je ukaljana, zbog čega muškarci koji usmeravaju saidin sa vremenom polude i neizbježno izazovu razaranje koristeći Moć ukoliko ih neko pre toga ne smiri ili ne ubije.

Većina ljudi ne može da oseti Istinski izvor, čak iako ta energija može biti manifestovana svuda oko njih. Samo mali deo populacije, oko 2 do 3%, u stvari ima mogućnost, da jednom kada nauče, da dođu u kontakt i crpe Jednu moć, a danas većina njih nije u stanju da koristi tu energiju na pravi način. Čin crpljenja i vladanja tokom Jedne moći iz Izvora, zove se usmeravanje.

Usmeravanjem se crpe niti Jedne moći, i koriste se ili pojedinačno ili kombinovano u tkanju da bi izvršio određeni zadatak. Postoje pet različitih niti Jedne moći, koje su poznate kao pet Moći. Nazvane su prema tome kojim elementima i energijama se njima upravlja: Zemlja, Vazduh (takođe znan kao Vetar), Vatra, Voda i Duh. U mnogim slučajevima potrebna je samo jedna od ovih Moći da bi se izvršio određeni zadatak. Tkanje Vatre će upaliti sveću ili kontrolisati vatru. Ali neki zadaci zahtevaju više od jedne od pet Moći. Na primer, ko želi da kontroliše vremenske uslove, mora da istka tkanje upotrebljavajući Vazduh, Vodu i Duh.

Ko god ume da usmerava jači je u jednoj ili dve Moći, ali zato može da im fali snage u nekim od ostalih. Recimo, ako je neko vičan usmeravanju Vetra, može biti u nemogućnosti da usmerava Vatru, ili može biti slab u Zemlji, ali je podjednako dobar u Vazduhu i u Duhu. Neki retki slučajevi su mogli da budu veoma spretni u kontrolisanju tri Moći, i u još ređim slucajevim četiri. Još od Doba legendi, niko nije bio jak u svih pet Moći. Čak i tada takve osobe su bile retke.

Jačina u Moći varira od jednog korisnika do drugog, i od žena do muškarca. Koristeći izvestaje iz Doba legendi (do sada jako malo informacija postoji o koriščenju saidina), moguće je izraziti neke činjenice  o snazi muškaraca i žena u Moći. Uglavnom muškarci su jači u Moći od žena—to jest mogu da upravljaju većom količinom Moći od njih—iako je sigurno bilo žena koje su relativno bile jake, kao i muškaraca koji su u odnosu na žene bili slabi. Isto tako, neki od muškaraca su bili spretnji u tkanju ali su ih generalno žene nadmašivale u ovome. Muškarci su obično jači u Zemlji i Vatri a žene u Vodi i Vazduhu. U Duhu su polovi bili izjednačeni. Naravno bilo je onih koji su prdstavljali izuzetke, ali oni su bili toliko retki da su Vatra i Zemlja postale poznate kao muške a Voda i Vazduh ženske Moći. Čak i danas žene su najače ili u Vazduhu ili Vodi ili oba. Zbog ovoga je najverovatnije poznata poslovica među ženskim usmerivačima koja glasi “Nema kamena tako čvrstog da ga voda i vetar ne mogu istrošiti, niti vatra tako jaka da je voda ili vetar nemogu ugasiti“. Slična izreka među muškim usmeravačima je izgubljena.

Od malog procenta ljudi koji mogu da usmeravaju, većini je taj dar nije urođen. Obično se javlja u ranoj mladosti ili početkom sredovečnosti, iako se kod žena javlja ranije nego kod muškaraca. Ovih nekoliko talentovanih individua će početi da usmerava sa ili bez pomoći, ma šta oni želeli. U većini slučajeva nisu svesni šta rade. Za takve ljude dodir sa Istinskim izvorom i usmeravanje je prirodno ali i potencijalno smrtonosno.

Koliko se zna, Jedna moć nije živa, već je prirodna energija koja je ograničena samo snagom ili istrajnošću usmeravača. Jedno upozorenje mora biti naglašeno, koriščenje Moći izaziva zavisnost od nje. Jedno od urođenih opasnosti vezanih za usmaravanje je mogućnost da usmeravač potegne više nego što može da primi ili da poteže Moć prečesto. Ovakva nepoštovanja pravila izazivaju teške posledice po telo i um.

Crpljenje saidara i usmeravanje bez da ih neko vodi izaziva smrt kod četiri od pet žena kod kojih je ta mogućnost urođena. Ova smrt se javlja u obliku neizlečive bolesti koja iscrpljuje životnu energiju žrtve. Oni koji prvi dodir sa Moći ostvare nenamerno u tom trenutku ne osete gotovo ništa, ali posle deset dana trpe poprilično nasilnu reakciju na kontakt. Reakcija retko kad traje duže od par sati. Glavobolja, hladnoća, groznica, onesvešćenost, malaksalost, slabljenje koordinacije su samo neki od uobičajenih simptoma koji se obično manifestuju u isto vreme ili jedni za drugim.Ovakvi efekti dolaze sve brže sa svakim kontaktom sve dok se ne dese u isto vreme, posle ovoga oni se više ne javljaju ali ako nije savladana neka kontrola smrt je neizbežna. Neke žene prežive godinu dana, a neke čak neke pet ali one sve umiru ako ne uspostave kontrolu koju je skoro nemoguće uspostaviti bez pravilnih upustava. Poslednji dani su obeleženi užasnim grčevima i vriscima agonije. Kada se uđe u poslednji stadijum, ni Jedna moć vam ne može pomoći. (tako je deco ne radite to kod kuće :) prim. lekt.)

Ove žene često nazivane divljakušama, koje uspiju da obuče sebe kako da upotrebljavaju Moć, obično razviju mentalni blok, najvjerovatnije kao deom mehanizma za preživljavanje koji im onemogućava da dosegnu puni potencijal. Neki smatraju da su ovi blokovi delomično prouzrokovani javnim žigosanjem usmeravača, kao nevoljnošću da se sebi prizna činjenica da mogu da usmeravaju. Ovakvi blokovi mogu biti slomljeni uz pomoć nekoga ko je pravilno obučen. Ako se blok slomi, nosioci bloka postaju jedni od najačih usmeravača. Mnogi od onih koji su naučili da upravljaju Moći na pravi način preko učitelja, nipodaštavaju one koji su sami sebe naučili koristeći reč divljak/uša kao pogrdni termin kako bi prikazali da je njihov talent nepredvidljiv i divalj kao divlja životinja.

Od Slamanja pa do prije nekoliko svi muškarci rođeni sa mogućnošću su po definiciji bili "divljaci"1, pošto nije bilo nikoga da ih nauči. Čak i sad od osnivanja Crne kule ako prežive inicijalni dodur sa saidinom osuđeni su da nekad polude. Iz tog razloga da bi se postarali da se užasi Slamanja ne ponove je Crveni Ađah Aes Sedai posvećen prona- laženju i smirivanju svih muškaraca koji mogu a usmeravaju.

Čak i oni koji su trenirani, doživljavaju dozu rizika kad god usmeravaju. Ako žena crpi mnogo saidara ili ga uzima često, može doći do sagorevanja ili preopterećenja što za posledicu ima trajno gubljenje mogućnosti usmeravanja ili u gorim slučajevima smrt. Ukoliko usmeravač ne može da iskontroliš sopstveno tkanje može izazvati sopstvenu smrt i naneti povrede okolini.

Pre Slamanja Sveta muškarci sa urođenom mogućnošću usmeravanja suočavali su se sa istim rizicima kao i žene. Posto je rupa zatvorena, to se promenilo. Mračni je u poslednjim trenutcima bitke zadao kontraudarac koji je ukaljao mušku polovinu Jedne moći. Od Vremena Ludila koje je posle toga usledilo, nijedan muškarac nije bio u mogućnosti da usmerava saidin bez da neizbežno sa vremenom siđe sa uma. Čak i oni koji su uspeli da se nauče kontroli, umiru od bolesti koja ih je polako razarala, praktično su istrule živi. U svakom slučaju, opasnost za okolinu muškarca koji ume da usmerava je velika. Oni koji su dovoljno poživeli da polude, obično bi završili tako što bi upotrebili uprljani saidin za užasne stvari obično uništavajući sve i svakoga oko sebe. Tokom Slamanja sveta takvi ljui su u potpunosti uništili svet i njegovu civilizaciju. Zbog ovakve opasnosti muškarci nisu ohrabrivani da nauče da usmeravaju. Oni koji nauče ili to pokušaju bivaju lovljeni i načinjeni bezopasnima ili ubijeni.

U Doba legendi proces kojime bi se muškarcu ili ženi oduzela mogućnost usmeravanja zvao se “odrezivanje", kao u “odrezan od istinskog izvora“. Danas taj proces se naziva drugačije u zavisnosti dali se to obavlja na muškarcu ili ženi.

Odrezivanje muškarca od Istinskog izvora zove se smirivanje. On i dalje može da oseća Moć, ali nisu u mogućnosti da ostvare kontakt sa saidinom. On je u tom slučaju bezopasan, takoreći smiren. Ako je smiren na vreme, ludilo i iscrpljujuće bolesti su zaustavljene, a smrt od ludila u truljenja je preduhitrena. Nažalost, svi oni koji su smireni, gube volju da žive zbog gubitka kontakta sa Izvorom moći. Obično padaju u duboku depresiju i izvršavaju samoubistvo ukoliko im to nije onemogućeno, tj. ako nisu pod prismotrom. Oni koji neuspiju da se ubiju obično požive godinu ili dve ali bez volje za životom njihovo telo jednostavno mre.

Za žene, ovakav zahvat uklanjanja mogućnosti usmeravanja zove se umirivanje. Ako je mogućnost izgubljena slučajno, onda se kaže da je ona sagorela, iako se termin umirivanje takođe za to često koristi jer je nestalo preciznih reči za to sa ispadom Starog jezika iz upotrebe. U svakom slučaju posledice umirivanja i sagorevanja su slične. Umirena žena, kao i smireni muškarac, su odsečeni od Istinskog izvora, i muči ih primamljivost Istinskog izvora koji više ne mogu dotaći. Žena koja sagori niti može da oseti Moć, niti može da je usmerava. Umirivanje je obično kazna za zločine, dok sagorevanje izaziva pogrešna upotreba ili usmeravanje previše Moći, ili usled poraza  usled napada od strane mnogo jače Moći tokom usmeravanja. Smatra se da i muškarci mogu da sagore.

Kao i muškarac koji je smiren, žena koja je umirena gubi volju za životom.U stvari manje se zna o njima no o miškarcima koji bivaju zadržani sve dok ne umru. Žena koja je sagorela ili je umirena, obično beži što dalje moguće od žena koje i dalje usmeravaju. Žene koje mogu da usmeravaju, retko kada traže umirene ili izgorele žene, pod izgovorom da ne žele da ih muče podsećajući ih na mogućnost koju su izgubile, ali treba takođe primetiti da žene koje i dalje mogu da usmeravaju se osećaju nelagodno ili čak fizički bolešljivo pri samoj pomisli na sudbinu koju su te druge žene doživele, a koja bi se i njima mogla desiti.Vlada mišljenje da umirene žene jedino uspevaju da prežive ukoliko nađu nešto da time popune prazninu koju joj je ostavila Jedna moć. Samo retke uspevaju u tome da nađu nešto dovoljno jako da se na to fokusiraju.

Svi spisi insistiraju na tome da je nemoguće izlečiti smirivanje i umirivanje, ali kolaju glasine o delomično uspešnim lečenjima izvršenim korišćenjem svih niti Moći. Istorijski pak gledano gubitak mogućnosti usmeravanja je neopoziv. Čak i u Doba legendi, kada su podvizi koji su danas nepojmljivi bili svakidašnjost, odrezivanje je smatrano neopozivim, i da je van svake mogićnosti Lečenja.

Jedan od načina koji služe kao preventiva gubitka Moći je upotreba angreala i sa`angreala, predmeta napravljenih u Dobu legendi a možda i ranije, koji podspešuju usmeravačevu mogućnost crpljenja i fokusiranja Jedne moći. Angreal omogućava usmeravaču da podnese veću količinu Moći no što bi to bilo bezbedno po njega bez pomoći. Sa'angreali su slični angrealima ali jači. Postoje poprilične razlike između angreala i sa'angre- ala ali uopšteno govoreći Moć koja se može koristiti uz pomoć sa'angreala u poređenju sa Moću koja se može koristiti uz pomoć angreala stoji u istoj srazmeri kao Moć uz upotrebu angreala u odnosu n količinu moći nepopomognutog usmeravača. Angreali i sa'angreali bi tokom proizvodnje bili kodirani tako da ih može koristiti muškarac ili žena. Postoje glasine o angrealima i sa'angrealima koje mogu koristiti muškarci i žene, ali te glasine su i dalje nepotvrđene.

Samo nekoliko angraela je preživelo od Doba legendi, a još manje daleko moćnijih sa`angraela. Umeće njinjihovog pravljenja je izgubljeno prilikom Slamanja sveta.

Najači ikada napravljeni sa'angreali su dve gigantske statue, jedna u obliku muškarca a druga u obliku žene. Napravljeni su tokom Rata moći i da bi se koristili, od strane tima sačinjenog od muškarca i žene, što je bilo uobičajeno u to doba, kao oružje protiv Senke, ali nikada nisu isprobano pre nego što su ih sakrili. Veruje se da je svaki zasebno jači od bilo kog znanog sa'angreala, a kada bi bili korišćeni zajedno omogućili bi ženi i muškarcu da usmeravaju dovoljno Moći da slome u potpunosti svet. Ženski sa'angreal je statua žene, obučene u tekuću odeću koja pri tome drži kristalnu kuglu u ruci podignutu uvis. Trenutno je zakopana na Tremalkingu. Njena kopija u obliku muškarca je takođe obučena u tekuću odeću i drži kristalnu kuglu. Muška statua je prije nekoliko pronađena u blizini Karhijena, i trenutno se iskopava.

Ove dve statue su takođe neouobičajene u tome što su povezane identičnim ali minjaturnim verzijama samih sebe za koje se veruje da funkcionišu kao veza između usmeravača i sa'angreala. Ovaj raspored je izgleda bio neophodan znajući ogromnu veličinu sa'angreala, da bi se omogućilo usmeravačima da pristupe statuama bez da moraju da se transportuju do stvarnog mesta ili još gore da transportuju ogromne statue.

Drugi način za usmeravanje većih količina Moći je povezivanje. U ovom dobu, Jedna moće se obično crpe i usmerava pojeinačno, ali povezivanje, tehnika koja je bila uobičajena u Doba legendi, omogućava udruživanje više tokova i samim tim se povećava snaga toka. Grupa povezanih osoba zove se "krug" čak iako se radi o samo dve osobe. Glavna prednost kruga je mogućnost fokusiranja više energija. Prosto je nemoguće fokusirati više odvojenih tokova na jedan zadatak, ma koliko usmeravači bili spretni, ali ako su povezani, osoba koja vodi krug može da upravlja i usmerava združene tokove istom preciznošću kao i da usmerava samo jedan tok.

Ovi združeni tokovi nose više Moći nego što bi ijedan usmeravač mogao da podnese sam, sa većom preciznosti od one koju bi mogli da postignu odvojeni tokovi, ali združeni tok nije jak koliko i svi ti pojedinačni tokovi sabrani. Drugim rečima povezivanje ne sabira jednostavno tokove. Dve povezane žene, mogu da usmeravaju više Moći nego što bi ijedna sama mogla, i to mogu da urade mnogo preciznije nego da rade sa više tokova—jer je to sada jedan tok—ali zato nemugo a usmeravaju onoliko koliko bi mogle zajedno nepovezane. Ovo ograničenje važi za svaku veličinu kruga. Preciznost je ono što čini krugove tako moćnima. Precizan udarac detla može da razbje kamen koji bi izdržao mnogo uaraca čekića.

Povezivanje ima takođe i polna ograničenja zbog prirodnih razlika između saidina i saidara. Muškarci su generalno jači ali žene su neophone za povezivanje. Žene mogu da otpočnu povezivanje, a muškarci ne mogu, iako mogu biti deo kruga i da ga vode u određenim situacijama.

Povezivanje može da nauči bilo koja žena koja ume da usmerava a ona koja ne umije da se poveže može biti uvedena u krug od strane nekog ko zna kako. Vođenje kruga je pitanje spretnosti i snage. Što je veća kombinacija snage i spretnosti, to veći krug ta žena ili muškarac mogu da vode.

Onaj ko oformi krug, nije u obavezi da ga vodi. Kontrola se dobija dobrovoljno ili ako je u pitanju neki od mešanih krugova, kontrola mora biti predana kako bi se uopšte moglo tkati.

Krug od trineast žena se može povezati bez prisustva muškaraca. Ukoliko bi se ovoj grupi pridužio muškarac, broj žena bi mogao da se uveća za još trineast, to jest da u krugu bude 26 žena i jedan muškarac. Sa dva muškarca broj žena može ići do 34. Sledeći ukupan broj članova kruga je 45 ili tri muškarca i 42 žene, a onda 54 (4 muškarca i 50 žena), 63 (5 muškaraca i 58 žena), i 72 (6 muškaraca i 66 žena). Ovaj poslednji, krug od 72, je maksimalni mogući krug po pitanju broja.

Druge mešavine polova su takođe moguće kod povezivanja. Broj muškaraca u vezi je jedino ograničen činjenicom da sa izuzetkom spajanja muškarca i žene, kao i dva muškarca i žene (dve žene i dva muškarca) uvek mora biti makar jedna žena više u krugu od broja muškaraca. Prema tome troici muškaraca bi bile potrebne četri žene da bi bili zajedno u krugu, četvorici bi bilo potrebno pet žena i tako dalje. Može biti manjih krugova od trinaest takođe, bilo samo žena ili muškaraca i žena.

Ukupna snaga kruga zavisi od njegove veličine, snage povezanih individua bilo da se koriste ili ne angreali i sa'angreali, i od balansa između broja muških i ženskih učesnika u krugu. Iako su muškarci jači od žena, najači krugovi su bili oni koji su sadržali skoro jednake brojeve muškaraca i žena. Manji krug sa boljim balansom može biti jači od većeg neizbalansiranog kruga.

Potencijalno najači krug, u zavisnosti od snage i talentovanosti onih koji su povezani u njega, bi bio onaj koji bi sadržao trideset i pet muškaraca i trideset i sedam žena, dostižući maksimalnu veličinu od sedamdeset i dva člana i najveći balans između muškaraca i žena.

U većini slučajeva žena ili muškarac mogu da kontrolišu krug—to se zove vođenje, fokusiranje, upravljanje—ali u slučaju kruga od sedamdeset dvoje, kruga jednog muškarca i jedne žene, ili u slučaju većine krugova do trinaest koji sadrže više od jednog muškarca, muškarac mora voditi. Osim u gornjim slučajevima, i u krugovima od trinaest i manje, žena mora voditi kada je prisutan minimalni broj muškaraca.

Određeni fragmentirani spisi, većinom zaboravljeni, sadrže izazovne nagoveštaje o prirodi i upotrebi krugova u Dobu legendi, ali nažalost to su samo nagoveštaji. Prema tome šta se namerava postići krugom, članovi bi bili biran prema svojoj snazi u pet moći dok bi vođa bio biran više zbog veštine. Takođe izgleda da su određeni odnosi muškaraca i žena bili najbolji za određene zadatke, i takođe određene veličine krugova. Krug od sedamdeset dvoje je možda najveća i najmoćnija kombinacija, ali uvek nije bio najbolje rešenje za ono što se nameravalo postići. Neki zadaci bi bili najbolje izvedeni krugom od muškarca i žene, i pored ograničene jačine, dok bi drugi bili efikasnije izvršeni većim brojem usmeravača. Detalji su i dalje izgubljeni u ruševinama Doba legendi iako je moguće da ima izvora izgubljenih u Tar Valonskoj biblioteci.

 

 


 

1. Engleski jezik baš nema određena muška i ženska lica pa se kod njih reč wilder upotrebljava za ova a prvo se u knjigama uvodi kao oznaka za ženu i prevedeno je kod nas kao divljakuša. Kako sad prevest za muškarca pa sam stavio divljak. Glupo zar ne?