Poglavlje 4

Pad u Senku


Tvorac je vezao Mračnog 
izvan vremena u trenutku stvaranja

Sve do zlosrećnog istraživačkog projekta koji je proizveo Rupu se istina o Mračnom nije znala. Tokom Doba legendi, niko nije znao za Mračnog ili je osećao njegov dodir.

Po modernim merilima, uspesi ovog Doba se čine beskrajnim, ali su u to vreme mnogi Aes Sedai trpeli pod strogim ograničenjima koje su postavile prirodne prepreke saidina i saidara. Bilo je onih koji su sanjali o izvoru moći koji bi zaobišao ova ograničenja.

Jedan od najvažnijih pronalazaka u poslijednje vreme, možda najvažniji još od Slamanja, je ništa manje od delimična istorija sveta od bušenja Rupe u zatvoru Mračnog do kraja Slamanja sveta. Original očigledno datira iz ranih godina prvog veka p.s, iako se nigde ne nalazi zapis o objavljivanju takve istorije, i skoro sigurno je to jedina preživela kopija. Otkrivena u prašnjavom stovarištu u Čačinu, stranice su ležale u kovčegu punom starih računa i priznanica, učeničkih beležnica i ličnih dnevnika, a većina mastila je izbledela toliko da su bili nečitljivi. Zapis je bio jedva čitak, naravno, sa uobičajenim problemima koji su se u potpunosti razlikovali od težine prevođenja i vekova grešaka u kopiranju; takva istorija bi bez sumnje bilo ogromno delo, iz više tomova, pa ipak od 212 preživelih stranica, najduži celoviti deo broji šest, a nigde drugde više od dve uzastopno. Datumi koji su dati su nerazumljivi, s obzirom da nikada nije pronađen nijedan kalendar iz Doba legendi.

Mnoge strane se odnose na kataklizmične događaje (gradovi uništeni kobnom vatrom tokom Rata Senke; čitavi regioni su progutani zemljotresima ili pokriveni  morem, skoro preko noći), ali one strane koje bi rekle gde su se ovi događaji tačno odigrali, kakav je njihov tačan značaj, i početak ili kraj obično nedostaju. Zašto je ova kolekcija tako važna? Tako rascepkana, kakva je, sadrži više informacija o Ratu Senke nego bilo koji drugi izvor, možda koliko i svi ostali zajedno. Čak i više, šest neprekidnih strana i ostale koje su im bliske sadrže jedini redosled događaja koji su okruživali ono što je sigurno najvažniji događaj u istoriji sveta, iz bilo kog Doba: zapečaćenje Rupe od strane Lijusa Terina Telamona i Stotinu sadrugova.

Jedan tim istraživača u Kolam Danu, koji je sadržao i Mierin Eronail, kao i Beidomona, oboje Aes Sedai, je verovao da je pronašao taj izvor. (Čini se da je bilo i drugih članova u timu, ali njihova imena nisu preživela. Zapis nam ne govori o Mierinoj poziciji u timu, iako makar jedan izvor pominje da joj je Beidomon ‘pomagao’).

Oni su otkrili tanko mesto u Šari za koje se činilo da pokriva nepodeljen izvor Jedne moći, odvojen od Istinskog izvora. Izglealo je kao da ova energija nije imala konvencionalna ograničenja Moći, i izgledlo je da mogu da ga podjednako koriste muškarci i žene. Takav izvor, pristupačan bez ograničenja, bi omogućio muškarcima i ženama da se sjedine na načine koji su pre bili nemogući. Aes Sedai bi mogli da izvode dela daleko iznad njihovih postojećih mogućnosti. Izvor nije bio pristupačan sredstvima koja su korstila Jednu moć, pa su morali da izbuše malu rupu u Šari da bi ga crpeli. Koristeći Jednu moć, kako su se nadali po poslednji put odvojeni saidin i saidar , Mierin i njen tim su probušili rupu do neobičnog izvora Moći.

Povratni udar koji je usledio uništio je Plutajući Šarom, razbivši ga kao da je jaje, na koje je tako podsećao, i stvorio je talase u tkanju stvarnosti koji su poticali iz tog mesta, i širili se dalje ka Šari. To nije bio nepodeljen izvor Jedne moći kako su naučnici mislili, već mesto izvan Šare gde je Mračni bio zarobljen od trenutka stvaranja. Zračenje energije koja su Mierin i ostali osetili i njoj se nadali je bila njegova mračna energija, zatvorena tik iza tankog mesta u Šari, koje je prekrivalo njegov zatvor. Otvor koji su stvorili je uvek posle toga bio poznat kao Rupa.

Do tog dana, stanovnici sveta su se borili samo sa zlom unutar njih samih. Ako su motivi za rat i mržnju bili uklonjeni, bile su i akcije proizišle iz njih. Rupa je sve to promenila. Poput malog otvora za prste u zidu zatvora, Rupa nije bila dovoljno velika da dozvoli beg Mračnom, ali je bila dovoljno velika da mu dozvoli da dodirne svet. Njegov dodir je za uticao na sve što bi potpalo pod njegov uticaj. Svi osnovni motivi i emocionalni problemi čovečanstva su uvećani, i njima je manipulisano, povećavajući zavist, pohlepu i bes bez ikakvih stvarnih motivišućih faktora. Svi oni koji su bili nezadovoljni životom su osetili da se nezadovoljstvo povećalo. Krađe, napadi, ubistva, pa čak i ratovi su počeli sve češće da se pojavljuju.

Mere predviđene da se izbore sa povremenim problemima mirnog društva su bile popuno neadekvatne suprotstavljene sa novim problemima. Uređenje društva je počelo da se raspada pod naletom uticaja Mračnog. Veliki deo straha je jednostavno proizišao iz činjenice da za mnogo godina, niko nije znao zašto se sve ovo događa; činilo se da se haos stvara niotkuda, bez razloga.

Neki ljudi su počeli da sumnjaju, i na kraju su saznali razlog, ali na nesreću, većina su bili oni koji su u tome videli dobit za sebe u oslobađanju Mračnog. Pre nego što je ostatak sveta uradio nešto više, nego da posumnja u ono šta se događalo, rastući brojevi sledbenika Mračnog su počeli da se organizuju, a možda čak i da komuniciraju sa njim; sigurno je da su to činili kasnije.

Oni koji su bili nezadovoljni svojim životima, ili koji su tražili veću moć su sada imali izbor. Bilo ko, ko je pomislio da su se loše odnosili prema njemu ili da su ga prevarili, kao i mnogi koji su samo želeli promenu, su bili privučeni da prihvate Mračnog. Mračni je nudio usluge i društveni položaj daleko iznad onoga što su ovi ljudi inače mogli da postignu. Onima koji su mu služili su data obećanja besmrtnosti, pod uslovom da on bude oslobođen. Mračni Gospodar je obećao da prepravi svet po svom liku, čim se izbavi iz svog zatvora. Svi oni koji su bili uz njega bi bili nagrađeni za svoju pomoć. Čak i Aes Sedai, privučeni obećanjima moći, besmrtnosti, i u nekim slučajevima osvetom, su se pridruživali redovima Mračnog, uvećavajući snagu njegovog pokreta. Ovi Aes Sedai će kasnije postati poznati kao ‘Gospodari Straha’.

Redovi sledbenika Mračnog su sejali zavere i protivzavere u previranja koja su već mučila društvo. Tokom ovog vremena su takvi brutalni sportovi kao što su ša’dže dueli postali brzo popularni. Ša’dže dueli, održavani u Kualu, su se održavali korišćenjem bodeža za levu i desnu ruku, nazvani osan’gar i arangar, umočenim u otrove sporog dejstva. Retko kada je bilo jasnog pobednika, s obzirom da bi oba učesnika obično podlegla sečivu ili otrovu. Ipak, bilo je i gorih stvari. U nekim delovima sveta, u godinama pre konačnog kolapsa u rat, silovanja, pa čak i mučenja su postala redovan deo mnogih sportova.

Prijatelji Mraka1, kako su sebe zvali, su aktivno regrutovali dodatne sledbenike. U nekim slučajevima se veruje da su primoravali ljude na važnim mestima da im se pridruže, koristeći mučenje, Prinuda, ili način povezivanja koji bi okrenuo bilo koga ka Senci, ko je mogao da usmerava, čak i protiv njihove volje.

Ovaj period u kojem se haos povećavao je trajao otprilike stotinu do sto deset godina nakon bušenja Rupe, i nekoliko ranih izvora ga zovu ‘Kolaps’. Svakako, zaslužio je ime, s’obzirom da se civilizacija skoro urušila, dok su se mir i red sveta Doba legendi svakako urušio.

Konačno, oni koji su bili lojalni Mračnom, su osetili da su dovoljno snažni da delaju. U brzom udaru su pokušali u potpunosti da oslobode Mračnog i preuzmu kontrolu. Ovaj događaj je bio početak Rata Senke, koji je suprotstavio sledbenike i stvorenja Mraka, protiv onih koji su se suprotstavljali, a koji je ubrzo uključio čitav svet. Tokom narednih deset godina borbi, sva zaboravljena naličja rata su ponovo otkrivena, u mnogim slučajevima iskrivljena Senkom.

Strašne mašine, bića iz košmara, i oružje zla su pušteni na loše pripremljeno stanovništvo. Pod naletom snaga Senke, branioci su bili primorani da preokrenu svoju tehnologiju ka pravljenju oružja. Džo-kola su oklopljena i naoružana, lebdelice su prepravljene u smrtonosne letačke mašine sposobne za napade iz vazduha. Gromkoplja, kao i oruđa uništenja sa velike udaljenosti su pravljena, zajedno sa odgovarajućim oklopom. Nevidtkanina, pre toga korišćena za modu, je postao materijal za kamuflažne ogrtače, koji su se pokazali nezamenljivim na bojnom polju.

Neki sportovi, kao što je mačevanje, koji su se pre toga smatrali bezazlenom vežbom, su ponovo otkriveni kao smrtonosne borilačke veštine. Deca su trenirala od desete godine da postanu vojnici. Muškarci i žene su učili taktike borbi i strategije odbrane tamo gde su nekada proučavali umetnost i muziku. Kao što je nekada čitav svet živeo u miru, sada se naoružao za rat.

Jedna moć, pre toga korišćena samo za dobro, postala je smrtonosno oružje. Ovo je možda bio razlog zašto je rat takođe postao poznat pod imenom Rat Moći. Vazduh, Voda, Zemlja, Vatra i Duh, su proizvodili razarajuće efekte. Nažalost, ova tkanja su bila ništavna u poređenju sa ogromnom uništavajućom moći kada su usmerivači obe strane otkrili kobnu vatru. Tečna vatra  belog od usijanja je bila nepobediva, spaljvala je do nepostojanja sve što bi dotakla.

Ovo oružje su obe strane slobodno koristile godinu dana- sve dok nisu otkrile njegovu skrivenu cenu. Spaljujuća energija kobne vatre nije samo ubijala ili uništavala - u stvari je spaljivala niti Šare. Bilo šta uništeno na ovaj način je u stvari prestajalo da postoji trenutak pre uništenja, ostavljajući samo uspomenu na dela koja sada nisu bila urađena, i duše bi zauvek bile izbrisane iz Šare. I ne samo to; šta god da se desilo zbog dela koja sada nisu bila urađena, se takođe nije desilo. Što je snažnija kobne vatre bila, dalje bi u vremenu žrtva prestajala da postoji. Tokom godine nesankcionisane upotrebe, čitavi gradovi su sagoreni iz Šare, a svet i univerzum su bili pod pretnjom od slomljenih i otpuštenih niti Šare. Stvarnost sama je bila u opasnosti od raspadanja.

Suočene sa mogućim rastočavanja stvarnosti, obe strane su, bez formalnog dogovora ili primirja, jednostavno prestale sa korišćenjem kobne vatre. Nije bilo poente osvojiti svet, ako se svet potpuno uništi u pokušaju da ga osvoje. Čak i oni koji su podržavali Mračnog Gospodara su želeli nešto čime će vladati.

Čak i bez takvog destruktivnog oružja, Mračni je i dalje raspolagao ogromnim sredstvima. Njegove armije strašnih neljudskih mašina, često naoružane smrtonosnim oružjima napravljenim po cenu ljudskih duša, udružene sa moćnim Aes Sedai koji su prešli na njegovu stranu, su rutinski uništavale snage koje su pokušavale da im se suprotstave. Iako zarobljen izvan Šare, Mračni je među onima koji su osetili njegov dodir pobuđivao besprekornu odanost i strah.

Pri početku rata, narod se okrenuo ka Aes Sedai da ga brani i vodi. Čovek koji je sedeo na Visokom sedištu Dvorane Sluga u to vreme je bio Lijus Terin Telamon, Gospodar jutra, koji je postao poznat kao Zmaj. Kao najmoćniji čovek svog doba, izabran je da vodi Ogijere ( koji su se dokazali žestokim u ratu, kao što su bili nadareni u pevanju pesmama u miru), ljudske ratnike naoružane novom tehnologijom, i Aes Sedai u borbu sa ciljem da se spreči bekstvo Mračnog iz njegovog zatvora. Već im je bio oduzet idilični mir i nevinost. Sada, pod Zmajem, borili su se da spasu ono što je preostalo od potpunog uništenja.

Samo su Da’šain Aijeli, koji su služili Aes Sedai i gospodara Zmaja, koji ih je predvodio, ostali potpuno van borbi. Njihova verovanja, Put lista, im nisu ozvoljavala da se late oružja čak i pred licem sigurne smrti. Aes Sedai koje su fanatično služili su ih i štitili, kao i njihov način, dok su prihvatali njihovu službu u svim stvarima koje nisu bile vezane za borbu. Na mnoge načine Aijeli su predstavljali sve najbolje stvari koje su izgubljene kada je Rupa izbušena. Možda zbog ove međusobne službe i zaštite pod Lijus Terinom je dovelo do toga da Da'šaini budu prozvani narodom Zmaja.

Rat Senke se odvijao sa prevrtljivom srećom. Tokom prve tri godine, veliki delovi sveta su pali pod uticaj Mračnog, ponekad indirektno, kroz ljudske predstavnike. Tokom sledeće četiri godine, pod Lijus Terinovim vođstvom, veliki deo teritorije je povraćen, iako ne bez gubitaka. U toj tački se situacija izbalansirala, što je trajalo skoro godinu dana. Tada je Senka počela ponovo da napreduje, na početku sporo, ali kasnije sve brže. Prema nepoznatom piscu delimičnog istorijskog zapisa, ’činilo se da su sa svakim korakom napred Senke, nesloga i haos rasli, i hraneći sa time, Senka je postajala snažnija, tako da je sledeći korak bivao duži, a onaj posle njega i još duži i duži’.

Konflikt je na kraju obuhvatio čitav svet. Ogromni delovi sveta su uništeni dok se rat selio napred-nazad, dok je malo informacija preživelo o određenim bitkama. Pominje se da je Zmaj do nogu potukao Elan Morin Tedronaja, ‘Izdajnika nade’, na kapijama Paran Disena, ali je sve ostalo što se ticalo bitka izgubljeno, osim da je Elan Morin preživeo poraz. Činilo se da se Lijus Terin našao na gubitničkoj strani. Neki od njegovih najvernijih generala, uključujući i njemu omiljene Džanin Elinzara i Barid Bel Medara, su ga izdali da bi se priključili Senci, koristeći svoje, značajne, talente i snage protiv njega.

Činilo se da je, do poslednjih godina rata, Senka bila na putu pobede. Senka je izgladnjivala i ubijala veći deo populacije osvojenih teritorija da bi nametnula svoju vladavinu, i snage Svetla nisu više mogle da izdrže produženi rat. Kretale su se prema porazu sve brže i brže. Da bi pobedile, morale su da u jednom odlučnom potezu brzo okončaju rat.

Jedan od hrabrijih planova, koji je predložio Lijus Terin, se koncentrisao na direktan napad na Rupu samu, da se ponovo zapečati Rupa i da se Mračnome zabrani pristup svetu. Bez dodira Mračnog, svet bi imao šansu da se povrati na normalu. Sedam neuništivih cuendilar diskova, sačinjenih Jednom moći i označenih znakom Aes Sedai, su pripremljeni da funkcionišu kao ‘tačke fokusa’ (čini se da nema boljeg prevoda sa Starog jezika). Napad je trebalo izvršiti u Šajol Gulu, jedinom mestu gde je ‘istanjenost Šare’ činila Rupu vidljivom. Napadači, koji bi se sastojali od vojnika u obezbeđenju i kruga od sedam ženskih i šest muških Aes Sedai, bi doputovali tamo i postavili pečate koje bi držale tačke fokusa.

Plan je bio riskantan zbog nekoliko razloga. Svi su znali da je Mračni imao određen direktni dodir oblasti oko Šajol Gula - njegov dodir ga je već pretvorio iz idiličnog ostrva u hladnom moru u beživotnu pustaru - i bilo je veoma verovatno da će bilo koji pokušaj usmeravanja tamo biti istog trenutka otkriven i družina će biti uništena. Još gore, nekoliko stručnjaka je tvrdilo da ako pečati ne budu postavljeni precizno, da će krajnji rezultat u tom slučaju, umesto pečaćenja Rupe, biti njeno potpuno otvaranje, što bi potpuno oslobodilo Mračnog.

Drugi plan se razvijao oko dva ogromna sa’angreala, jedan predviđen za saidin, a drugi za saidar, oba tako moćna da je njihovo korišćenje zahtevalo specijalne ter’angreale, u obliku njihovih minijaturnih verzija, napravljenih tačno za tu svrhu. Ovaj projekat je imao i svoje mane, takođe, jer se za sa’angreale mislilo da su tako moćni da bi omogućili bilo kojoj osobi da usmerava dovoljno Jedne moći da uništi svet, dok bi ga oba zajedno sigurno razorila. Bilo je onih koji su sumnjali da toliko Jedne moći može biti bezbedno korišćeno. Činjenice koje su govorile u prilog tom planu su bile da bi, ukoliko se koristili zajedno, davale dovoljno Moći da se potpuno pobede snage Senke i da se podigne barijera oko Šajol Gula dok se ne utvrdi bezbedan način za pečaćenje Rupe. Mnoge pristalice ovog plana nisu verovale drugom, i nisu imale nameru da pokušaju da odmah zapečate Rupu; plašili su se greške u postavljanju pečata.

Za jedan od najmoćnijih muških sa’angreala ikada napravljenih, Kalandor, se veruje da je konstruisan tokom Rata Senke. Kristalni mač zakrivljenog sečiva, to je jedini sa’angreal za koji se zna da je napravljen u obliku oružja. Verovatno drugi po moći samo iza džinovske muške i ženske statue, veruje se da može da usmerava dovoljno Moći da se sravni čitav grad. Možda svesni opasnosti koje nosi takvo oružje, njegovi tvorci su postavili mač unutar Kamena Tira, i specijalno ga zaštitili nekad u toku Slamanja, verovatno u pokušaju da ga zaštite od poludelih muških Aes Sedai.

Podrška u Dvorani Sluga drugom planu, i opozicija prvom, koncestrisala se oko žene po imenu Latra Poze Dekume. To je očigledno bila govornica velike moći i uticaja, koja je prikupila mnoge istomišljenike, ali ono što je omogućilo njenu pobedu je bio dogovor sa svakom ženskom Aes Sedai značajnije snage na strani Svetla (u spisima, ovaj dogovor je poznat kao ‘Savez Vernih’, ali se sumnja da je ovo bilo ime pod kojim je bio opšte poznat).  Lijus Terinov plan je bio previše nagao, previše opasan, i nijedna žena nije htela da učestvuje u njemu. S’obzirom da je za precizno postavljanje pečata bio naizgled potreban krug koji uključuje sedam žena i šest muškaraca, koji su svi daleko iznad prosečne snage u Moći, Savez je naizgled ubio plan. Rad na dva ogromna sa’angreala, u obliku statua, je ubrzan.

Malo nakon što su sa’angreali završeni, desila se nesreća. Ter’angreali koji su bili neophodni za upotrebu su pravljeni daleko od sa’angreala, zbog opasnosti od ‘nekontrolisanih rezonancija tokom završnih faza’, kada su tu regiju preplavile snage Senke pod Samaelom. Na sreću, ter’angreali sami su bili skriveni i mesto gde su napravljeni je uništeno baš pred invaziju (to je sve vreme bila tajna), tako da ni Samael, niti iko drugi iz Senke nije znao da je bilo kakvo oruđe Moći bilo unutar njihovog domašaja. Strana Svetla je i dalje imala sa’angreale, ali nije imala siguran način da ih upotrebi; bez ter’angreala je bilo sigurno da bi čak i najsnažniji Aes Sedai izgoreo od ogromnog toka Jedne moći, i da ne bi izdržao više od nekoliko minuta.

Lijus Terin se ponovo založio za svoj plan, priznajući rizike, ali ubeđujući da je to sada bila njihova jedina šansa; pa ipak, Latra Poze je održala svoje pratioce. Vera u opasnost pogrešno postavljenih pečata se proširila, i još više ženskih Aes Sedai je položilo zakletvu Savezu Vernih, od kojih je čak mnogo njih bilo preslabo da se kvalifikuje za krug. Latra Poze je uspela da pošalje agente u pokušaju da prokrijumčare pristupne ter’angreale van teritorije koju je kontrolisala Senka.

Sedam Pečata

Najveći broj referenci na pečate opisuju sedam diskova veličine dlana označenih na vrhu drevnim simbolom Aes Sedai, pola crn, pola beo čije polovine odvaja krivudava linija. U stvari, svaki disk služi kao fokus stvarnim pečatima na zatvoru Mračnog, koji su tkanja Moći. Diskovi sami su ter’angreali sačinjeni od cuendilara, ili ‘srcekamena’, koji je predviđen da apsorbuje bilo kakvu silu koja se upotrebi protiv njega, uključujući i Jednu moć, i da postaju sve snažniji od napada umesto slabiji. Poslednjih godina, ovi pečati su počeli da slabe. Oni koji su nađeni više nisu neuništivi. Veza između stanja zatvora Mračnog, ako se zna da postoji veza između diskova koji fizički postoje i pravih pečata, je zastrašujuća.

Skoro odmah prateći Samaelov napredak, i dosta pre nego što su agenti Latre Poze imali vremena da dođu do svog cilja, armije kojima su komandovali Demandred i Be’lal su žestoko napale, preteći (možda bez znanja) velikim sa’angrealima. U ovoj tački rata, zaustavljanje napretka Senke je bio najbolji rezultat kojem se iko mogao nadati; snage Svetla nisu povratile nijedan deo osvojene teritorije preko dve godine. Lijus Terinove snage su jedva uspevale da zadrže ta dva prodora, dok su Demandred i Be’lal bili uporni. Samael je započeo novu ofanzivu, koju su takođe jedva zadržali, a spominju se i druge velike vojne operacije. Postalo je jasno da je konačni poraz blizu; ako bi se bilo koja od ove tri velike ofanzive, kojima su upravljali Izgubljeni, probila bilo bi samo pitanje vremena pre konačnog poraza, možda samo nekoliko meseci. Velike pobune su preplavile veći broj gradova koje je Svetlo držalo, jer su ljudi panično dočekivali pobedu Senke. Dvorana Sluga sama je uništena od strane onih koji su nekada bili verni Lijus Terinu, i ‘frakcija mira’ se ponovo pojavila. Ova stranka je zahtevala pregovore sa Izgubljenima.

Postojeći dokazi ne govore da li je tokom rata postojalo više miroljubivih stranki, ili samo jedna, . Ovo nije bio prvi put da neka frakcija zatraži mir sa Izgubljenima, jer zapis jasno govori da su ove grupe, radeći na svoju ruku, slale delegacije Izgubljenima nekoliko puta u potrazi za rešenjem sukoba. I svaki put bi se otkrilo da su članovi delegacije koji bi se vratili potpomagali Senku. Očigledno nisu poštovali izreku za koju se pretpostavlja da je nastala u ovom periodu: ‘Nikada nema mira sa Senkom’.

Suprotstavljanje Latra Poze Zmajevom planu se nastavilo uprkos ovim događajima, i ženske Aes Sedai - možda kao životinje koje se, kada vide kamen koji se kotrlja niz brdo, zamrznu na putu uništenja - su se držale svoje zakletve, čineći krug nemogućim. Lijus Terin je jasno video da bi bilo nemoguće da zadrži ogromne sa’angreale dovoljno dugo da bi se pristupni ter’angreali prokrijumčarili, čak i da krijumčarenje bude uspešno. Po njegovoj tački gledišta, nije više bilo izbora, i odlučio se da iznese svoj prvobitni plan bez žena.

Tada je svima bilo nepoznato da su svi agenti zaduženi za povratak ter’angreala bili uhvaćeni i ubijeni, i artefakti su razneseni širom regija koje je držala Senka. Novosti od ovoj tragediji nisu doprle ni do koga sve dok događaji nisu premašili sve planove.

Grupa moćnih muških Aes Sedai, glasnih do tačke na kojoj su prekinuli sastanke u Dvorani Sluga, je podržalo Lijusa Terina tokom rasprave sa Latrom Pozom. Ova grupa se zvala Sto sadrugova, iako ih je tada bilo 113. Sa Sto sadrugova i silom od nekih deset hiljada ratnika, Lijus Terin je otpočeo napad na Šajol Gul.

I dok tačni događaji tog dana nikada neće biti poznati, neki detalji su preživeli. Zmaj i njegovi saputnici su stigli na Šajol Gul da bi otkrili neočekivan dobitak: skup trinaest najmoćnijih vođa Izgubljenih Aes Sedai se održavao u Jami Prokletstva duboko unutar planine u tom isto trenutku, možda ih je Mračni sazvao. Sadruzi su napali brzo i bez milosti, bezbedno zapečaćujući Rupu, a da nisu uništili zatvor Mračnog kao što su se mnogi protivnici tog plana plašili. Četrdeset i pet Sadrugova je ubijeno u bitci, a izgleda da su ratnici imali mnogo veći procenat žrtava. Napad je zarobio sve prisutne Izgubljene unutar pečata, tako otklanjajući jednim udarcem Senkin dodir i njihovo vođstvo u svetu. Sa pečatima koji su bezbedno postavljeni, cuendilar diskovi su pažljivo sakriveni.

Nakon sto ili više godina od Kolapsa, i deset krvavih godina rata, Rat Senke se završio. Iako je i dalje veći deo sveta držala Senka, mnogi su verovali da će bez svojih vođa Senkini sledbenici nestati, a da će sve zemlje Senke biti lako ponovo osvojene, i da će Senka zauvek nestati. Ipak, Mračni nije više mogao da dodirne svet. Lijus Terin, Zmaj, i snage Svetla su izašle kao pobednici iz sukoba, ili se barem tako činilo.

Niko nije računao na protivudar Mračnog.

 
 

 


 

1.Ovde se na engleskom ne misli na isti naziv koji je preveden kod nas kao Prijatelji mraka. Naime postoje dva naziva za te kultste. Jedan koji im je okolina nadjenula je pomalo pogrdan i na engleskom glasi 'Darkfriends' što je kod nas prevedeno Prijatelji Mraka. Ali postoji još jedan naziv za njih koji se još nije pojavljivao u oficijelnim knjigama a to je The Friends of Dark i to je kako slebenici Mračnog sebe zovu. Ovdje je u originalu upravo taj drugi pojam u pitanju, a ne mogu ga prevest drugačije do Prijatelji mraka kao što su Darkfriends već prevedeni.