Kada su se, posle smrti poslednjeg muškog Aes Sedai, geološka struktura i klimatski uslovi vratili u normalu, preživeli su našli sebe u svetu koji nije imao vlasti i države. Socijalna struktura je nestala
tokom nekoliko stotina godina katastrofa i
haosa. Geografija zemlje je bila u potpunosti preuređena, neke oblasti su nestale ili
su ukaljane od strane Senke, i od tada su poznate samo kao Spaljene zemlje ili
Pustoš.
Civilizacija je pala na najprimitivnije nomadske nivoe.
Samo nekoliko grupa je uspelo da zadrži bilo kakvu vezu sa njihovim kulturama
i tradicijama. Aes Sedai, sada samo žene, bile su razbijene i rasute po svetu, njihova brojnost se poprilično smanjila dok su pokušavale da zaustave svoje poludele muške kopije ili da se bore sa njima. Za vreme narednih nekoliko stotina godina, svi će se boriti da osnuju male zajednice, zatim plemena, i eventualno
nove nacije i nove oblike vlada iz pepela i ruševina njihovog slomljenog
sveta.
Kalendari
Nakon Slamanja Sveta, tri sistema
računanja vremena su dostigla dovoljnu popularnost da bi postali proglašeni
za standardne kalendare. Prvi je bio poznat kao Tomanski kalendar, i dobio je ime po svom tvorcu, Toma dur Ahmidu, a ušao je u upotrebu posle Slamanja. Koristio je skraćenicu p.s. (posle
Slamanja), za posle Slamanja, i počinjao je sa 1. g.p.s. Zbog meteža u
tom periodu, ovaj kalendar ustvari nije bio usvojen sve do nekih dvesta
godina posle smrti zadnjeg muškog Aes Sedai (što je zvanično i okončalo
Slamanje). Čak i tada, usled potpunog haosa za vreme Slamanja i njegovih
neposrednih posledica, polazna godina je bila proizvoljno označena. Tomanski kalendar je bio u upotrebi do završetka Troločkih ratova.
Po završetku Troločkih ratova
jako mnogo zapisa je bilo izgubljeno tako da je došlo do diskusija o tačnoj
godini po starom sistemu. Novi kalendar, koji je predložio Tijam od Gazara, uspostavljen je na dan završetka Troločkih
ratova za proslavu slobode od Troločke pretnje. Svaka godina se računa kao Slobodna godina,
i počeo je sa s.g 1. kao prvom godinom. Gazarski kalendar je široko prihvaćen
već dvadeset godina od završetka rata i koristio se do posle Stogodišnjeg rata.
Istoričari i dalje diskutuju oko toga koja tačno godina Tomanskog kalendara treba da bude uzeta u obzir kao Slobodna Godina 1 po Gazarskom kalendaru.
Posle propasti i razaranja u
Stogodišnjem ratu, treći kalendar, Faredski
kalendar kojega je osmislio Uren din Džubai, Galeb
Koji Leti, učenjak Morskog naroda. Faredski kalendar počinje sa
svojim računanjem vremena od svojevoljno određenog kraja Stogodišnjeg rata,
počinjući sa 1. n.e.(Nove Ere). Uren din Džubaijev kalendar promovisao je Panarh Faredea, prvi Panarh (iz) Tarabona, po kome je kalendar i dobio ime, kao deo svojih namera da učini Tančiko intelektuačnim centrom novog sveta. Pedesetih godina n.e. Faedski kalendar bio je u zvaničnoj upotrebi, a i danas je. Još jednom je gubitak zapisa izazvao ne male diskusije – među onima koji raspravljaju o takvim stvarima – u pogledu toga koja godina Gazarskog kalendara je 1. n.e.
Artur Hokving je nameravao da
uspostavi svoj kalendar, koji bi datirao od osnivanja njegove imperije
(o.o.—Od Osnivanja), ali on nikada nije postao dovoljno popularan, i
sada ga samo istoričari spominju.